Booking.com jeftinoputovati.com

WIZZ AIROM DO LONDONA – ISKUSTVO PUTNIKA

objavio 16/10/2010

Čim sam dobila “zeleno svjetlo” za par dana godišnjeg  bacila sam se u potragu za što jeftinijom avionskom kartom za London. Kako nisam imala previše dana do planiranog polaska, otprilike dva tjedna, cijene i nisu bile tako povoljne. Ryanair iz Zadra i Pule, koji je inače najpovoljniji, nije mi bio opcija jer izvan turističke sezone ne održavaju letove prema Britanskoj metropoli. I tako su “u igri ostali” Wizzair iz Zagreba i Easyjet iz Ljubljane. Kako je cijena bila slična (oko 130 eura) odlučila sam se za Wizzair. I odmah se bacila se na online rezervaciju i kupnju karte preko www.wizzair.com.  Da biste to napravili, računajte nekih petnaestak minuta, ako prvi put otvarate korisnički račun kod ovog prijevoznika. Na njihovoj stranici  kliknite na opciju ‘online rezervacije’ i pratite sljedeće korake. Kada ste upisali sve potrebne podatke za rezervaciju, kao i detalje o plaćanju, prikazat će vam se putni plan koji sadrži broj leta, datum(e) i vrijeme/vremena leta/letova, polazne i dolazne rute, kao i plaćeni iznos.
Unutar cijene rezervacije je zasebno prikazana cijena “gole” karte, te sve dodatne naknade: za zračnu luku, troškove rezervacije (2,5-5 eura) te sve ostale usluge kojih se itekako“nagomila” jer sve – ama baš sve naplaćuju, primjerice prijava za let u zračnoj luci podložna je naknadi (10 eura) koja se plaća po putniku i po letu pa sam se ja odlučila za prijavu putem interneta i uštedjela 20 eura. Inače, prijava putem interneta  moguća je od 7 dana do 3 sata prije predviđenog vremena polijetanja. Ako odaberete prijavu putem interneta, tada morate ispisati svoju propusnicu za ukrcaj i pokazati je na vratima za ukrcaj zajedno s putnim dokumentima. Osim toga dozvoljeno je 10 kg ručne prtljage (cabin luggage) što sam i napravila jer naknada za prtljagu putem wizzair.com po letu, po putniku i po torbi iznosi 15 EUR i opet uštedjelja 30 eura (oba smjera). Osim ovih naknada ne možete izbjeći naknadu za kreditnu karticu (Wizz Air kao sredstvo plaćanja prihvaća Visa, Mastercard i Switch/Solo debitne i kreditne kartice). Uostalom sve naknade za usluge možete pogledati ovdje.

I tako…s buntom isprintanih papira (zlu ne trebalo) i želudčićem punim hrane (u strahu da ne umrem od gladi na letu „low-cost“ kompanije, pa makar on trajao samo dva sata) dozivala sam već petnaestu minutu konobare na Plesu u pokušaju da platim piće dok je dvoje slučajnih suputnika srčano navijalo nagovarajući me da odem ne plativši. Gospođa s moje desne strane majčinski je pritom podijelila sa mnom kako ona to često čini na Plesu. Ni ne čudim se pomislila sam dok su s razglasa upućivali posljednji poziv za let Zagreb-Luton. Pomislila sam i kako je baš simpatično brižna dok je pomalo uznemireno ispijala svoje „pivce za živce“ u pokušaju da se smiri. Zakasnila je naime pet minuta na check-in, pa iako je avion letio tek za dva sata, uspjela je ući jedino pozivajući se na tkalačku krizu. „Ludost prolazi“, bilježim si notu u glavi i nastavljam dalje.

Avion tipa „Airbus A320” izgledao je “neloše“, novo, nimalo kao što sam očekivala, Stjuardesa ljubazna. Jedina razlika u odnosu na „klasične“ avio kompanije jest što sjedala nisu numerirana što samo pojednostavljuje i ubrzava ukrcaj putnika, primjećujem. I počinjem misliti o svim stvarima kojima si inače kompliciramo život.

Oko sebe gledam putnike: četiri curke uzbuđene zbog puta u London, uggsice na nogama, poluprazne torbe i oči pune shopping groznice, smireni bračni par, vidi se da su već petnaest godina skupa, hrpa živahnih bakica i djedica Engleza, Hrvatica koja redovito leti u posjet svome suprugu. Sve u svemu uobičajena mješavina, nedostaje samo veći broj poslovnjaka u odijelima. I dok prelistavam magazin (vrlo zanimljiv članak o tome zašto je Jazz scena u Frankfurtu tako jaka) stjuardesa najavljuje mogućnosti s menija…cijene normalne, voda dva eura, isto kao i na našem Plesu. A za dvanaest eura kupila sam i  Travalo Refillable Perfume Atomiser, vrlo korisna stvarčica.

Sletili smo u Luton, vrijeme prekrasno, dugačak red za ulazak u zemlju. Bez problema prolazim migracijskog službenika, pružam adresu za vrijme svog boravka u Londonu, te uz široki osmijeh objašnjavam kako sam ovdje „100% leasure“.
Kartu za autobus GreenLine 757 koji vozi do centra Londona već sam unaprijed kupila preko interneta (u jednom smjeru, po putniku 11.5 EUR). Korisno, preporučam. Vožnja traje otprilike sat i dvadeset minuta, ovisno o gužvi. Jedino ne preporučam pokušaj spajanja na wifi GreenLinea (za vrijeme transfera od sat i pol radio je svega 10 minuta 🙂

Povratak za Zagreb protekao je također bez ikakvih komplikacija. „Mađarski niskotarifac“ tako je zaslužio vrlo dobru ocjenu od mene.

Autor:  Kira Maras

One Comment

  1. Charlote

    17/10/2010 at 12:35

    Ja sam se Wizzairom vozila od Njemačke do Ukrajine i oduševili su me. Avion je super, mogli smo sjesti gdje je tko htio, stjuardese su bile maksimalno ljubazne i osjećala sam se potpuno sigurno u zrakoplovu. Kompanija koju bi svima preporučila.

    Što se tiče printanja papira, preporučam bar jedan primjerak, iako mene niti jednom nisu pitali, bilo je dovoljno pokazati putovnicu na check – in-u da bi dobila njihovu kartu i ušla u avion.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *