Booking.com jeftinoputovati.com

TJEDAN EGZOTIKE JEFTINIJI OD DUBROVNIKA I HVARA

objavio 14/11/2010
Vlaga u zraku 75 posto, temperatura oko 35 stupnjeva i širok osmjeh svakoga koga se pogleda tek nešto dulje od trena. ‘Sa-wat-dee kaa’ riječi su koje će uslijediti bez obzira jesu li vam na modernom aerodromu Suvarnabhumi, ispod stotina slika kralja i kraljice, zaželjeli dobro jutro, dan ili večer. Ovako uvijek, bez iznimke, izgleda dolazak u grad čije ime je Guinnessova knjiga rekorda registrirala kao najdulje na svijetu.
Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat… ili jednostavnije došli smo u Bangkok. Mjesto je to kojega su njegovi osnivači s pravom još davno nazvali gradom anđela i devet dragulja. Najsjajniji od njih svakako je bio i do danas ostao osmijeh. On u ovoj 15-milijunskog prijestolnici Tajlanda turistu, putniku lutalici i jednako namjerniku odmah i uvijek objašnjava gdje je došao. Ne treba tu putokaza ili karata, ovakav doček drugdje ne postoji.
Kaže se da onaj tko jednom posjeti Tajland tamo uvijek iznova dolazi. Iako znam da se slične floskule koriste i drugdje ove sam se osobno još davno odlučio striktno pridržavati. Tako je bilo i prije dva tjedna, kada smo preko Beča sa Austrian Airlines, nakon deset sati najugodnije zamislive avionske vožnje po oblacima stigli u Bangkok. Vrućina i vlaga ubrzo učine svoje, obliju me znojem i zamalo obore na sjajni mramorni pod aerodroma. Ovo mi nije prvi puta da dolazim u Bangkok, ali neke su se stvari očito promijenile..
Naime, svijet trese recesija. Niti Tajland od nje nije i ne može biti izuzet. Pitanje je stoga bilo kako se bori protiv njezinih posljedica. Iskustva s katastrofama u ovom tisućljeću Tajlanđani imaju na pretek. O brutalnoj korupciji koja tamo vlada da i ne govorim, dogodio im se SARS, pa tsunami, onda ptičja, pa svinjska gripa, a u konačnici i politički sukobi crvenih i žutih majica koji su blokirali aerodrom, jedan međunarodni summit…
ako su luksuz, putovanja i turizam u pravilu bivaju prve žrtve bilo koje od kriza trebalo je provjeriti jesu li one počele padati i na ovom tako posebnom mjestu.
Kako su prošli veliki hotelijeri, a kako oni manji, što je s barovima i restoranima, nacionalnim parkovima? Je li možda čak i tradicionalan tajlandski osmijeh postao kisel? Pitanja je bilo na pretek. Vremena poslovično malo. U Bangkoku kažu da je to grad u kojem se dnevno može obaviti samo jedan posao. Promet je naime takav da njegovo odvijanje razara već i samu srž svoje definicije koja podrazumijeva kretanje. Čepovi, zastoji i blokade toliko su intenzivni da stotine tisuća skupih Toyota, Mercedesa i Hondi tamo jednostavno stoji. I to satima. Alternativa je podzemna željeznica kao i ona zračna ‘Sky Train’ koja se uzdigla 20-ak metara iznad ulica, po periferiji prljavijih od Jakuševca, a po centru uglancanijih od Dubaija. Cijena vožnje u njima iznosi 4,5 kune. Tek je nešto jeftinija od taksija ili ‘tuk-tuka’ otvorenih trokolica čiji vozači radi kung-fu cestovnih vratolomija kandidiraju za luđake godine.
Ljudska košnica, ali i turistički ‘hot spot’ na prvu je izgledao pun. Kao i inače. Koliko je od tih prolaznika turista, bilo je ključno pitanje. Kakav je booking u hotelima? Onaj u kojem sam odsjeo, Radisson, tvrdi da je oko 50 posto. Unatoč pet zvjezdica soba, a ne krevet, tamo danas košta oko 50 eura dnevno. Mala slika je dakle ugodna. Oku i proračunu. A što je sa širom?
Tajlandski BDP-u o turizmu ovisi samo nekih 6,5 posto, pa nema značaj poput našeg nacionalnog, ali će se ove godine izgubiti najmanje 4 milijarde dolara. Pad dolazaka stranih gostiju najveći pesimisti su procijenili i do 50 posto, ali u to je teško povjerovati. Lani ih je bilo 14 milijuna i na njima je ostvareno 16 milijardi dolara prihoda. U prosjeku su ostajali 9 dana i trošili oko 90 eura dnevno. Specifično je to da je 63 milijuna državljana Tajlanda u istom periodu zabilježeno kao 83 milijuna domaćih gostiju koji su vlastitom nacionalnom turizmu omogućili prihod od dodatnih 10-ak milijardi dolara.
o, ono što tajlandski turizam čini povezivim s hrvatskim činjenica je da je do sada više od 50 posto njegovih inozemnih gostiju dolazilo iz susjednih zemalja. Ono što su njima bili Malezijci i recimo Kinezi, nama su Slovenci i uzmimo Talijani. Kako je Kina svojim državljanima zabranila većinu turističkih putovanja van države dok kriza ne prođe, Tajlanđani su se na vrijeme dosjetili kako tome doskočiti.
Direktor jednog od najvećih tajlandskih hotelskih poduzeća ‘Amari’, Škot David Cumming, objasnio mi je koja je formula pritom upotrijebljena. Početak razgovora uz šalicu čaja od đumbira, a nastavak uz samo 6 kuna jeftin Haineken, nudio je pravu malu turističku mudrost svakako vrijednu neke nagrade. Ako ne baš kune, možda nekog zlatnog tigra.
Mi smo još lani u ožujku shvatili što će se dogoditi na svjetskim tržištima. Imali smo iskustvo iz azijske krize s kraja 90-ih, pa smo bili spremni. Umjesto promidžbe u zapadnoj Europi ili u Kini, zato smo pokrenuli kampanje u Indiji, Pakistanu, Iranu… Te države su pokazivale najmanje slabosti. Zbog njih smo morali spustili cijenu za 35 posto, ali smo to nadoknadili popunjenošću hotela. Prijašnjih godina smo u ovoj sezoni imali 50 posto bookinga, a sada gotovo 70 – naveo je Cumming.
Kada se tome doda da je u međuvremenu znatno liberalizirana i politika radnog vremena, pa ga zapravo kada traje zabava uopće niti nema kockice u onoj usporedbi sve se sigurnije slažu.
Naime, u Tajlandu se zaista ima što za raditi. Zabava i povodi jesu na prvom mjestu. Seks turizam jest silno raširen, ali Tajland ipak nudi daleko više od toga. Na sjeveru se ide na safarije uz rijeku Kwai. Tamo se može vidjeti slonove i tigrove, leoparde i zmije. Atrakcija su i narodi Moons i Padaung, poznati po prstenovanju ženskih vratova. Poznate tajlandske masaže za po 50 kuna/sat ima svugdje. Bangkok nudi i šoping mega-centre. Na jugu se gleda šou s krokodilima i delfinima, a tisuće otoka nude pješčane plaže kao iz filma ‘Žal’. Nakon svega postaviti pitanje o tome zašto ljetovati negdje na Jadranu, a ne u Tajlandu valjalo je postaviti šefici odjela dalekih putovanja u Atlas Airtoursu, Marini Vukušić. Ona je nedavno u tu zemlju povela grupu od 15-ak domaćih turističkih djelatnika kojima je cilj bio ne samo vidjeti Tajland već i štošta naučiti od njegovih zaista spretnih hotelijera i agenata.
– Nakon 25 godina rada u turizmu koji je podrazumijevao i život na mjestima poput Maldiva, smatram da bi naši djelatnici iz ove branše zaista već jednom trebali proširiti svoje vidike. Naš turizam i jest na granama na kojima se nalazi jer ljudi ne znaju kako to drugdje izgleda. Mi nudimo more, ali valja priznati da ono zaista nije najljepše na svijetu te da su takve tvrdnje pretenciozne i proizlaze iz neznanja. Ovdje u Tajlandu flora i fauna su zadivljujući, koraljni grebeni, toplo more i pješčane plaže na sve strane… Mi nudimo i ukusnu hranu, ali što je s briljantnim nacionalnih kuhinjama diljem svijeta. A zabava? Pa osobno sam se pred poslovnim partnerima niz puta osramotila u Dubrovniku jer nismo imali gdje otići. Ovdje turist jedinu dvojbu ima gdje prvo izaći – kaže Marina Vukušić.
O ljubaznosti i dobrodošlici koju prema baš svakom gostu iskazuju Tajlanđani nije uopće smatrala da treba trošiti riječi. Nije niti trebala, složit ću se s njom, jer ako postoji mjesto gdje se čovjek može ugodno osjećati, onda je to ovo o kojem pričam.
Ugostitelji su pak posebna priča. Piće je bilo jeftino do granica neisplativosti onome tko ga prodaje (sok 7 kuna, a pivo do maksimalnih 10 kuna). Hrana jeftinija nego kada si je sam spremam kod kuće. Bez obzira imam li na meniju ribu ili neku talijansku tjesteninu. Ručak za tek 30 kuna u nekom malom restoranu ili već za 10 negdje na cesti. O kokcima i njima sličnim, koji se tamo nude kao specijalitet, obećao sam da neću previše pričati.
Što je pak s malim hotelijerima, upitao sam jednog od njih u samom centru grada, nadomak Nana Plaze jednog od središta noćnog života Bankokoka, ali i cijele države. Francuz Michel hotel sa 20 soba Star Inn vodi već godinama, pa se već smatra stručnjakom.
– Iako smo u samom srcu grada sobe su po 80 kuna za noć. Plus doručak. Sve je čisto i uredno, blizu je… – nabrajao je pritom zaista pokazujući prostor dostojan gosta željnog minimalno srednjeg standarda.
Valjalo se napokon prebaciti na more, ta znamo da je tajlandsko toplo i tako primamljivo. Muči li i njih na pješčanoj obali kriza? Pattaya je svakako jedno od onih mjesta koja bi mogli nazvati lakmus papirom trenutnog stanja stvari. Kako kada pričamo o zabavi, jednako i ako spomenemo recesiju. Grad od nekih pola milijuna duša, oko 120 kilometara udaljen od prijestolnice, većina njegovih gostiju zove planetom daleko od Zemlje. Ovo središte noćnog života Tajlanda već je godinama omiljeno odredište hrvatskih turista. Treba priznati – nije baš kao Zrće, ali sa svojih 5000 lokala i klubova valjda nečemu vrijedi.
PUTOVANJE U DRUGI SVIJET
Direktor marketinga Austrian Airlinesa za Hrvatsku Zoran Križmančić, i sam zaljubljenik u Tajland, kako privatno tako i radi niza jeftinih karata, koje za ovu destinaciju već godinama prodaje, objasnio je da interes za ovo putovanje nipošto ne pada. Razloga za to, smatra, cijeli je niz. No podatke ipak nema, jer naši turisti do Tajlanda dolaze na niz različitih načina, najčešće mimo agencija.
– Mi u Austrianu često imamo akcije tijekom kojih nudimo povoljnije karte. Čak i kada ih se treba platiti po redovitoj cijeni one se mogu dobiti za cca 700 EUR plus takse. Dakle, ako netko tko ide na godišnji odmor, računa i na vrlo jeftin smještaj i vanpansionsku potrošnju lako je izračunati da se u Tajland može otići za približno jednaku količinu novca kao da se ljetuje u Hrvatskoj, pa čak i manju ako pričamo o Hvaru ili Dubrovniku. Doživljaj je pak neusporediv, jer je ovo ipak jedan drugi svijet koji bi se barem jednom u životu zaista trebalo doživjeti – kaže Križmančić.
(seebiz.eu)

Vlaga u zraku 75 posto, temperatura oko 35 stupnjeva i širok osmjeh svakoga koga se pogleda tek nešto dulje od trena. ‘Sa-wat-dee kaa’ riječi su koje će uslijediti bez obzira jesu li vam na modernom aerodromu Suvarnabhumi, ispod stotina slika kralja i kraljice, zaželjeli dobro jutro, dan ili večer. Ovako uvijek, bez iznimke, izgleda dolazak u grad čije ime je Guinnessova knjiga rekorda registrirala kao najdulje na svijetu.
Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat… ili jednostavnije došli smo u Bangkok. Mjesto je to kojega su njegovi osnivači s pravom još davno nazvali gradom anđela i devet dragulja. Najsjajniji od njih svakako je bio i do danas ostao osmijeh. On u ovoj 15-milijunskog prijestolnici Tajlanda turistu, putniku lutalici i jednako namjerniku odmah i uvijek objašnjava gdje je došao. Ne treba tu putokaza ili karata, ovakav doček drugdje ne postoji.Kaže se da onaj tko jednom posjeti Tajland tamo uvijek iznova dolazi. Iako znam da se slične floskule koriste i drugdje ove sam se osobno još davno odlučio striktno pridržavati. Tako je bilo i prije dva tjedna, kada smo preko Beča sa Austrian Airlines, nakon deset sati najugodnije zamislive avionske vožnje po oblacima stigli u Bangkok. Vrućina i vlaga ubrzo učine svoje, obliju me znojem i zamalo obore na sjajni mramorni pod aerodroma. Ovo mi nije prvi puta da dolazim u Bangkok, ali neke su se stvari očito promijenile..Naime, svijet trese recesija. Niti Tajland od nje nije i ne može biti izuzet. Pitanje je stoga bilo kako se bori protiv njezinih posljedica. Iskustva s katastrofama u ovom tisućljeću Tajlanđani imaju na pretek. O brutalnoj korupciji koja tamo vlada da i ne govorim, dogodio im se SARS, pa tsunami, onda ptičja, pa svinjska gripa, a u konačnici i politički sukobi crvenih i žutih majica koji su blokirali aerodrom, jedan međunarodni summit…

ako su luksuz, putovanja i turizam u pravilu bivaju prve žrtve bilo koje od kriza trebalo je provjeriti jesu li one počele padati i na ovom tako posebnom mjestu.Kako su prošli veliki hotelijeri, a kako oni manji, što je s barovima i restoranima, nacionalnim parkovima? Je li možda čak i tradicionalan tajlandski osmijeh postao kisel? Pitanja je bilo na pretek. Vremena poslovično malo. U Bangkoku kažu da je to grad u kojem se dnevno može obaviti samo jedan posao. Promet je naime takav da njegovo odvijanje razara već i samu srž svoje definicije koja podrazumijeva kretanje. Čepovi, zastoji i blokade toliko su intenzivni da stotine tisuća skupih Toyota, Mercedesa i Hondi tamo jednostavno stoji. I to satima. Alternativa je podzemna željeznica kao i ona zračna ‘Sky Train’ koja se uzdigla 20-ak metara iznad ulica, po periferiji prljavijih od Jakuševca, a po centru uglancanijih od Dubaija. Cijena vožnje u njima iznosi 4,5 kune. Tek je nešto jeftinija od taksija ili ‘tuk-tuka’ otvorenih trokolica čiji vozači radi kung-fu cestovnih vratolomija kandidiraju za luđake godine.Ljudska košnica, ali i turistički ‘hot spot’ na prvu je izgledao pun. Kao i inače. Koliko je od tih prolaznika turista, bilo je ključno pitanje. Kakav je booking u hotelima? Onaj u kojem sam odsjeo, Radisson, tvrdi da je oko 50 posto. Unatoč pet zvjezdica soba, a ne krevet, tamo danas košta oko 50 eura dnevno. Mala slika je dakle ugodna. Oku i proračunu. A što je sa širom?Tajlandski BDP-u o turizmu ovisi samo nekih 6,5 posto, pa nema značaj poput našeg nacionalnog, ali će se ove godine izgubiti najmanje 4 milijarde dolara. Pad dolazaka stranih gostiju najveći pesimisti su procijenili i do 50 posto, ali u to je teško povjerovati. Lani ih je bilo 14 milijuna i na njima je ostvareno 16 milijardi dolara prihoda. U prosjeku su ostajali 9 dana i trošili oko 90 eura dnevno. Specifično je to da je 63 milijuna državljana Tajlanda u istom periodu zabilježeno kao 83 milijuna domaćih gostiju koji su vlastitom nacionalnom turizmu omogućili prihod od dodatnih 10-ak milijardi dolara.

o, ono što tajlandski turizam čini povezivim s hrvatskim činjenica je da je do sada više od 50 posto njegovih inozemnih gostiju dolazilo iz susjednih zemalja. Ono što su njima bili Malezijci i recimo Kinezi, nama su Slovenci i uzmimo Talijani. Kako je Kina svojim državljanima zabranila većinu turističkih putovanja van države dok kriza ne prođe, Tajlanđani su se na vrijeme dosjetili kako tome doskočiti.Direktor jednog od najvećih tajlandskih hotelskih poduzeća ‘Amari’, Škot David Cumming, objasnio mi je koja je formula pritom upotrijebljena. Početak razgovora uz šalicu čaja od đumbira, a nastavak uz samo 6 kuna jeftin Haineken, nudio je pravu malu turističku mudrost svakako vrijednu neke nagrade. Ako ne baš kune, možda nekog zlatnog tigra.Mi smo još lani u ožujku shvatili što će se dogoditi na svjetskim tržištima. Imali smo iskustvo iz azijske krize s kraja 90-ih, pa smo bili spremni. Umjesto promidžbe u zapadnoj Europi ili u Kini, zato smo pokrenuli kampanje u Indiji, Pakistanu, Iranu… Te države su pokazivale najmanje slabosti. Zbog njih smo morali spustili cijenu za 35 posto, ali smo to nadoknadili popunjenošću hotela. Prijašnjih godina smo u ovoj sezoni imali 50 posto bookinga, a sada gotovo 70 – naveo je Cumming.

Kada se tome doda da je u međuvremenu znatno liberalizirana i politika radnog vremena, pa ga zapravo kada traje zabava uopće niti nema kockice u onoj usporedbi sve se sigurnije slažu.Naime, u Tajlandu se zaista ima što za raditi. Zabava i povodi jesu na prvom mjestu. Seks turizam jest silno raširen, ali Tajland ipak nudi daleko više od toga. Na sjeveru se ide na safarije uz rijeku Kwai. Tamo se može vidjeti slonove i tigrove, leoparde i zmije. Atrakcija su i narodi Moons i Padaung, poznati po prstenovanju ženskih vratova. Poznate tajlandske masaže za po 50 kuna/sat ima svugdje. Bangkok nudi i šoping mega-centre. Na jugu se gleda šou s krokodilima i delfinima, a tisuće otoka nude pješčane plaže kao iz filma ‘Žal’. Nakon svega postaviti pitanje o tome zašto ljetovati negdje na Jadranu, a ne u Tajlandu valjalo je postaviti šefici odjela dalekih putovanja u Atlas Airtoursu, Marini Vukušić. Ona je nedavno u tu zemlju povela grupu od 15-ak domaćih turističkih djelatnika kojima je cilj bio ne samo vidjeti Tajland već i štošta naučiti od njegovih zaista spretnih hotelijera i agenata.

– Nakon 25 godina rada u turizmu koji je podrazumijevao i život na mjestima poput Maldiva, smatram da bi naši djelatnici iz ove branše zaista već jednom trebali proširiti svoje vidike. Naš turizam i jest na granama na kojima se nalazi jer ljudi ne znaju kako to drugdje izgleda. Mi nudimo more, ali valja priznati da ono zaista nije najljepše na svijetu te da su takve tvrdnje pretenciozne i proizlaze iz neznanja. Ovdje u Tajlandu flora i fauna su zadivljujući, koraljni grebeni, toplo more i pješčane plaže na sve strane… Mi nudimo i ukusnu hranu, ali što je s briljantnim nacionalnih kuhinjama diljem svijeta. A zabava? Pa osobno sam se pred poslovnim partnerima niz puta osramotila u Dubrovniku jer nismo imali gdje otići. Ovdje turist jedinu dvojbu ima gdje prvo izaći – kaže Marina Vukušić.

O ljubaznosti i dobrodošlici koju prema baš svakom gostu iskazuju Tajlanđani nije uopće smatrala da treba trošiti riječi. Nije niti trebala, složit ću se s njom, jer ako postoji mjesto gdje se čovjek može ugodno osjećati, onda je to ovo o kojem pričam.Ugostitelji su pak posebna priča. Piće je bilo jeftino do granica neisplativosti onome tko ga prodaje (sok 7 kuna, a pivo do maksimalnih 10 kuna). Hrana jeftinija nego kada si je sam spremam kod kuće. Bez obzira imam li na meniju ribu ili neku talijansku tjesteninu. Ručak za tek 30 kuna u nekom malom restoranu ili već za 10 negdje na cesti. O kokcima i njima sličnim, koji se tamo nude kao specijalitet, obećao sam da neću previše pričati.Što je pak s malim hotelijerima, upitao sam jednog od njih u samom centru grada, nadomak Nana Plaze jednog od središta noćnog života Bankokoka, ali i cijele države. Francuz Michel hotel sa 20 soba Star Inn vodi već godinama, pa se već smatra stručnjakom. – Iako smo u samom srcu grada sobe su po 80 kuna za noć. Plus doručak. Sve je čisto i uredno, blizu je… – nabrajao je pritom zaista pokazujući prostor dostojan gosta željnog minimalno srednjeg standarda.

Valjalo se napokon prebaciti na more, ta znamo da je tajlandsko toplo i tako primamljivo. Muči li i njih na pješčanoj obali kriza? Pattaya je svakako jedno od onih mjesta koja bi mogli nazvati lakmus papirom trenutnog stanja stvari. Kako kada pričamo o zabavi, jednako i ako spomenemo recesiju. Grad od nekih pola milijuna duša, oko 120 kilometara udaljen od prijestolnice, većina njegovih gostiju zove planetom daleko od Zemlje. Ovo središte noćnog života Tajlanda već je godinama omiljeno odredište hrvatskih turista. Treba priznati – nije baš kao Zrće, ali sa svojih 5000 lokala i klubova valjda nečemu vrijedi.
PUTOVANJE U DRUGI SVIJETDirektor marketinga Austrian Airlinesa za Hrvatsku Zoran Križmančić, i sam zaljubljenik u Tajland, kako privatno tako i radi niza jeftinih karata, koje za ovu destinaciju već godinama prodaje, objasnio je da interes za ovo putovanje nipošto ne pada. Razloga za to, smatra, cijeli je niz. No podatke ipak nema, jer naši turisti do Tajlanda dolaze na niz različitih načina, najčešće mimo agencija.- Mi u Austrianu često imamo akcije tijekom kojih nudimo povoljnije karte. Čak i kada ih se treba platiti po redovitoj cijeni one se mogu dobiti za cca 700 EUR plus takse. Dakle, ako netko tko ide na godišnji odmor, računa i na vrlo jeftin smještaj i vanpansionsku potrošnju lako je izračunati da se u Tajland može otići za približno jednaku količinu novca kao da se ljetuje u Hrvatskoj, pa čak i manju ako pričamo o Hvaru ili Dubrovniku. Doživljaj je pak neusporediv, jer je ovo ipak jedan drugi svijet koji bi se barem jednom u životu zaista trebalo doživjeti – kaže Križmančić.
(seebiz.eu)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *