Booking.com jeftinoputovati.com

PUTOVANJE U ALBANIJU

objavio 23/09/2012

Prirodne ljepote, duga morska obala koja je izgrađena samo deset posto, jezera i visoke planine, kulturno-povijesne znamenitosti i klimatske pogodnosti glavni su potencijali Albanije, u kojoj je turizam sve važnija grana ekonomije Albanije.

(Skadar)

U vrijeme socijalizma u Albaniji je bio zabranjen turizam. Dolazile su samo strane delegacije. Problem je bio putovati i iz jednog grada u drugi. U slučaju da se i putuje za to je bila potrebna specijalna dozvola policije, a kao razlog moglo se navesti sahrana, svadba ili posjeta u bolnici. Danas je turizam jedna od važnijih grana ekonomije. U 2010. godini Albaniju je posjetilo 3,5 miliona tursita, a i ove godine mnoge prestižne turističke agencije odabrale su je kao važnu destinaciju za svoje klijente.

Albanija je veliko gradilište, a od 2006. godine nastalo je više od 8.000 kilometara novih, modernih autocesta. Od sela Vladimir (albanski Katerkolle – četiri korita) u Crnoj Gori, dvadesetak km od Ulcinja, u pravcu albanske granice i Skadra, vodi novi put. Vidljivi su to napori što ih nova demokratska Albanija, jedna od najsiromašnijih država u Europi, čini na ubrzanom razvoju i ostvarenju napretka prema integracijama u EU.

Put vodi kroz prelijepi ambijent i bogatu mediteransku vegetaciju – mlade masline, smokve, japanske jabuke i nar po čemu je taj kraj poznat. Petkom je u tom selu tržni dan, žene prodaju povrće i ribu, a muškarci ih iz daljine nadziru.

Sa lijeve strane puta su planine s kojih se pruža prelijep pogled na Skadarsko jezero i mnoštvo otoka na kojima su građeni manastiri iz perioda 9. do 11. stoljeća, prvi znakovi slavenskih civilizacija na tim teritorijama.

(Skadarsko jezero)

Do Albanije se može doći preko dva granična prijelaza, Sukobin i Božaj iz pravca Podgorice, a prijelaz iz pravca Ulcinja nemoguć je jer nema mosta preko rijeke Bojane. Na graničnom prijelazu Sukobin duge kolone automobila inozemnih turista koji upravo tu državu biraju kao destinaciju za ljetovanje. Turisti često i organizirano posjećuju Albaniju, uz pratnju profesionalnih vodiča. Čim pređete državnu granicu odmah se uočavaju velike razlika između dvije države, ali i one unutar Albanije i njenog društva. Na cestama se mogu vidjeti najnovije marke automobila i konjske zaprege kako se mimoilaze, vile i palate preko puta blatnjavih hudžerica…Pored puta su ostaci čuvenih betonskih bunkera iz vremena Envera Hodže…

Prvo veće naseljeno mjesto je Skadar (Shkodër ili Shkodra) grad koji se nalazi na obali Skadarskog jezera u sjeverozapadnoj Albaniji, na izvoru rijeke Bojane, i glavni je grad istoimene regije. Skadar je jedan od najstarijih i povjesni najvažnijih gradova u Albaniji kao i kulturni i ekonomski centar. Grad je to s uskim krivudavim ulicama omeđenim visokim zidovima i živom uličnom trgovinom. Posjeduje jedinstvenu atmosferu i duh po kome je prepoznatljiv.

Na ulazu u Skadar nedavno je izgrađen most, koji će se okretati u situacijama kad prolaze veliki brodovi. Stari most, izgrađen u Prvom svjetskom ratu, namijenjen je za maksimalnu težinu deset tona nosivosti. Uslijed slabljenja konstrukcije taj most svojevremeno je pao zajedno s kamionom, a rekonstruiran je prije sedam godina.

Novi asfalt i građevine primjetne su u Skadru. Grad je veliko gradilište, a lagano gubi autentični izgled iz 17. stoljeća s orijentalnim građevinama. Vidljivi su i blokovi zgrada i bulevari iz vremena komunizma. Taj grad bi, sasvim je sigurno bio uvršten na listu UNESCO-a da te stare građevine nisu porušene.

U Skadru vrijedi pogledati mnoge znamenitosti poput vjerskih objekata Katedrale, Nove džamije i Pravoslavne crkve, a najveća turistička atrakcija u Skadru svakako je skadarska tvrđava Skadar na Bojani (Rozafa) odakle se pruža predivan panoramski pogled na čitavu okolinu Skadra.

(Tvrđava Rozafa)

Tvrđava Rozafa stara je više od dvije tisuće godina. Uz nju je vezana legenda koja kazuje da su je gradila tri brata ali sve što bi preko dana sazidali, preko noći bi vile porušile…Ime tvrđave „Rozafa“ potječe od imena „vjerne ljube“ najmlađeg od trojice braće koja je kao žrtva uzidana u tvrđavu. Rozafa je ime prema albanskoj verziji iste legende. Ta legenda opjevana je i u pjesmi „Zidanje Skadra na Bojani“. U samoj utvrdi još su ostaci nekadašnje crkve, a dio kompleksa preuređen je u restoran.

Albanija je bila prva ateistička država na svijetu. Enver Hodža koji je bio na čelu Komunističke partije od 1945. godine, a 1965. je naredio da se poruše svi vjerski objekti u Albaniji. Sačuvani su samo vjerski objekti od velike kulturne i povjesne vrijednosti.

Jedan od takvih objekata je i velika lijepa katedrala u Skadru. Ta građevina preživjela je komunističko doba jer je prenamijenjena u sportsku dvoranu. Naravno, dolaskom demokracije katedrala je vraćena prvobitnoj namjeni i rekonstruirana 1993. godine kad je izgrađena i biskupska palača, a jedan njezin dio posvećen je mučenicima ubijenima u doba komunizma. U dvorištu je statua pape Ivana Pavla ll u znak zahvalnosti za novčanu pomoć rekonstrukciji.

Nova džamija s dva minareta moderne gradnje krasi trg na kojem je smještena. Na tom mjestu prvobitno je bila izgrađena džamija 1416. godine s jednim minaretom i bez balkona, koja je uništena u vrijeme Envera Hodže. Na istom mjestu ostao je park u kojem su se muslimani okupljali i razgovarali. Godine 1995. džamiju je na istom mjestu izgradio šeik Al Zamil iz Kuvajta, koji je financirao izgradnju dosta džamija i u BiH. Ta džamija trenutno se rekonstruira.

Pravoslavna crkva u Skadru novijeg je tipa. Ima ikonostas koji nije od tisovog drveta, koje je sveto drvo pravoslavaca. Interesantna je da se u crkvi nalaze stolice što nije tipično za pravoslavne crkve. Iako pripada albanskoj pravoslavnoj crkvi izgrađena je najviše zbog brojnosti crnogorske manjine u Albaniji.

Svakodnevni život prosječnog stanovnika svake države pa i Albanije najvidljiviji je na tržnici, stoga se i to preporučuje kao važna destinacija za posjetu. Na prodaji su razne stvari, bomboni na kilogram, turska halva, baklava, bamija kao i razni začini…. Tamošnji trgovci ne vode baš mnogo računa o higijeni tako da je ribe moguće kupiti poredane pa asfaltu, a meso je izloženo bez frižidera. Po želji kupca, trgovci na pijaci, na licu mjesta, mogu zaklati životinju radi prodaje. Pijacom se širi i miris kave koja se prži na licu mjesta.

Struja i voda u Albaniji plaćaju se paušalno što je dosta povoljno za stanovništvo. Zbog velike potrošnje struje do nedavno je bila na snazi redukcija što je ukinuto nakon što je prije dvije godine uspostavljen energetski sistem. Danas Albanija izvozi električnu energiju.

(Mercedes “nacionalno” vozilo)

Albanci se dosta moderniziraju, a država sve više gubi autentični izgled. Ipak, još su dosta primjetni kontrasti među stanovništvom što i jeste najveća vrijednost te države. Tako je moguće Albanca u tradicionalnoj nošnji koji živi u kući iz 17. stoljeća ispred koje je konj, a njegov susjed ima najmoderniju kuću i parkiran mercedes. Mercedes je skoro “nacionalno” vozilo u Albaniji i ima ga raznih vrsta i godišta.

Platežno sredstvo u Albaniji je lek, po sinu albanskog kralja Ahmeta Zogua, koji se zvao Lek, a po služnbenom tečaju 1 euro vrijedi 135 do 140 leka. Preporučuje se kupovina u lekama, a novac da se mijenja u mjenjačnicama. Suprotno, posebno ako se plaća u kovanicama, jedan euro se računa kao 100 leka, a u slučaju da se plaća u papirnatim novčanicama, kusur vraćaju u lekama također po nižem tečaju.

Albanija ima svoju naftu, a količina koju proizvedu zadovoljava njihove potrebe. Također je poznat albanski asfalt koji se izvozio čak za vrijeme Envera Hodže i slovio je kao jedan od najboljih na svijetu. Albanija je poznata i po svojim rudnicima kroma, koji se izvozio svuda po svijetu kao i dan danas.

Albanci nemaju baš dugu tradiciju vožnje automobila. Na cestama, koje su većinom u fazi obnavljanja ili izgradnje gotovo da i nema policajaca. Taj nedostatak kontrole očito je odredio kodekse ponašanja vozača koji naime voze kako im je volja i obaziru se jedni na druge tek ako ih alarmirate.

Dakle, vozač može voziti i posred ceste, sve dok mu neko ne zatrubi. Bez mnogo nerviranja, sklonit će se ustranu. Čudno, ali tako su napravili vrlo uređen promet. Interesantno je pravilo kružnog toka. Onaj ko je u kružnom toku nema pravo prolaza nego onaj ko ulazi u kružni tok. Zbog toga su česte gužve na kružnom toku. Prilikom prelaska ceste veliku pažnju treba posvetiti na automobile, ali i na bicikle i motore. Ne zaustavljaju se ili to rijetko čine. Ljudi često pretrčavaju i s jedne na drugu stranu auto puta zbog čega su postavljene i visoke ograde. Pretrčavanje preko auto puta bila je česta pojava zbog čega je mnogo ljudi i smrtno stradalo.

Način gradnje kuća u Albaniji je vrlo specifičan. Putujući kroz tu državu primijetili smo da prvo naprave konstrukciju, te potom kuću grade dalje. Na objekt u izgradnji postavljaju albansku zastavu, ali i zastavu države u kojoj su radili i zaradili novac jer takve kuće obično grade Albanci koji su radili ili rade u inozemstvu. Vrlo neobično je i to što na vrh višekatnica grade montažnu kuću s okućnicom.

(Tirana)

Glavni grad Albanije Tirana ima oko 1,2 milijuna stanovnika, a Albanija oko 6,5 milijuna stanovnika. Stanovništvo Albanije su 70 posto  muslimani, 20 posto pravoslavci i deset posto katolici.
Industrijski je to i kulturni centar Albanije. Najveće industrije su prehrambena, strojarska, tekstilna, farmaceutska i metalurška. Tiransko sveučilište osnovano je 1957., a Tirana ima aerodrom Aeroporti Nënë Tereza (Aerodrom Majke Terezije).

Današnji izgled Tirana ponajviše duguje bivšem gradonačelniku Ediju Ramiju, akademskom slikaru, koji je početkom 21. stoljeća došao na vlast i odlučio sivu i zapuštenu metropolu urediti i prilagoditi građanima. Kompletna infrastrukura je obnovljena, parkovi su uređeni i prilagođeni rekreaciji, a ružne sive fasade su obojene u različite boje zbog čega Tirana danas ima veseli izgled. Zbog svoga truda Edi Rama je proglašen najboljim svjetskim gradonačelnikom 2004. godine.

Cestovna infrastruktura je znatno poboljšana, te su sve glavne ceste rekonstruirane. Izgrađeni su novi parkovi i trgovi te je grad obnovljen u europskom stilu.

U blizini Tirane nalazi se gradić Kruja. Ondje je nacionalni junak Skenderbeg odolijevao Turcima desetke godina, a sam gradić podsjeća na burna protekla stoljeća.

Najveća luka i turističko središte Albanije je nekadašnji glavni grad Drač. Tirana je tek u 20. stoljeću postala glavni grad iz prozaičnog razloga – Drač je zbog svoje pozicije bio previše ranjiv i teško ga se moglo braniti. Iako je Tirana preuzela primat, na svakom koraku se u Draču može vidjeti važnost koju je grad imao u prošlosti.

Iz rimskog doba tu su ostaci antičke luke, amfiteatar te zidine. Iz kasnijih stoljeća tu su kule, starinski trgovi i ulice.

Drač je sav orijentiran na Jadransko more. Velike lučke dizalice uz obalu uskoro zamjenjuju nizovi hotela. Odlični restorani, ležerna atmosfera – nije loše biti ovdje.

(Drač)

Albanija je jedna od najmlađih država Europe. Nastala je 1913. godine, poslije balkanskih ratova. Za vrijeme vladavine Envera Hodže, u Albaniji je izgrađeno 800.000 bunkera, a živjelo je oko tri milijuna stanovnika. Ti bunkeri uglavnom su služili da bi spriječili ondašnje stanovništvo da napuste državu jer su bili nezadovoljni nametnutim sistemom zbog kojeg im je umnogome uskraćena osobna sloboda. Najviše bunkera izgrađeno je prema granicama s bivšim jugoslavenskim republikama (Kosovo, Makedonija i Crna Gora). Trenutno, prema nekim podacima u Albaniji ima oko 6,5 milijuna stanovnika, a glavni razlog naglog porasta broja stanovnika je povratak emigranata koji su izbjegli za vrijeme komunizma. Oni se sad vraćaju, uglavnom iz država EU i ulažu veliki novac. Albanci su veliki domoljubi. Država je tvornice dala emigrantima koji ulažu veliki novac u razvoj tih tvornica i to uz samo jedan uvjet – da u njima budu zaposleni Albanci.

Rijeka Bojana je jedini odliv Skadarskog jezera, a u blizini mjestu koje se naziva Ada Bojana ulijeva se u Jadransko more. Dvije trećine rijeke Bojana pripada Albaniji, a jedna Crnoj Gori. Skadarsko jezero ranije je bilo blato, a od 17. stoljeća postalo je jezero.

Ranije je njegova prosječna dubina iznosila pola do jedan metar, a sad iznosi oko sedam metara. Prema nekim podacima, u svakom vijeku nivo jezera poraste za 12 centimetara.

FENA

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *