NEISTINITE TVRDNJE O ŠPANJOLSKOJ

objavio 12/11/2010


Često možete čuti neke izjave i „tvrdnje” vezane uz Španjolsku koje nisu istinite, ili su barem iskrivljena verzija istine, odnosno, to su priče, a ne stvarnost. Tako najčešće možete čuti sljedeće:
1) La Sagrada Familia je katedrala.
Barcelona ima katedralu, ali to nije razvikana crkva Svete obitelji – La sagrada Familia, već manje glasovita gotička crkva sv. Eululalie čije puno ime glasi Catedral de la Santa Creu i Santa Eulàlia, a najčešće je zovu Catedral de Santa Eulalia ili La Seu. Katedrala sv. Eulalie nalazi se na trgu Plaça de la Seu u središtu Barcelone, u gradskoj četvrti El Barri Gòtic.
Temple Expiatori de la Sagrada Familia, poznata nedovršena bazilika koju je dizajnirao slavni arhitekt Antonio Gaudi nalazi se mnogo dalje od gradske katedrale. Stanovništvo Barcelone jako drži do razlike između naziva katedrala i crkva ili bazilika, tako da morate paziti da ih pravilno upotrebljavate. Pogotovo ako želite pitati za smjer. Pitate li nekoga gdje je katedrala, pokazat će vam put do katedrale sv. Eulalie, a ako ste vi zapravo mislili na Sagrada Familiu – vaša greška i vaš problem jer ćete završiti na krivome mjestu. U slučaju da želite doći do bazilike Sagrada Familia, ne smijete pitati kako doći do katedrale (kad to ona nije) jer ćete, na vaše razočaranje, biti upućeni na krivu adresu!
2) Paella je jelo od plodova mora
Paella je jelo od riže. Ona može sadržavati plodove mora, jednako kao i pizza ili tjestenina, ali i ne mora. Na nju možete (kao i na pizzu) staviti bilo kakav nadjev. „Margarita“ je zapravo paella Valenciana, odnosno paella koja potječe iz Valencije, grada u kojem su škampi i lignje prava rijetkost. Paella Valenciana radi se od piletine, svinjetine i zečetine, a nekoć (u siromašnija vremena) često se pripremala i od puževa.
3) Borba s bikovima španjolski je nacionalni sport.
Kao prvo, borba s bikovima uopće nije sport, a kao drugo, nije potpuno nacionalna. Istina je da ćete širom Španjolske naići na arene, no njih je gradio diktator Franco za vrijeme svoje vladavine od 1939 do 1975, slijedeći svoju viziju Španjolske kakva bi Španjolska trebala biti i kakvom bi ju drugi trebali vidjeti. Pravi nacionalni sport je nogomet.
4) Glavno piće u španjolskim barovima je sangria.
Sangria je piće koje se pije na zabavama, kao punč od tropskog voća na nekom koktel partyu. Sangria postoji samo zbog jednog razloga – da se svi napiju za jeftine pare. Sangriu je jeftino pripraviti i ne postoji „tradicionalan“ recept za njeno spravljanje. 95% ljudi koji piju sangriu u barovima su turisti, a to vlasnici barova znaju i to će im sukladno tome i naplatiti.
5) Flamenco je popularan ples u Španjolskoj.
Flamenco često sadrži plesanje, ali to nije samo ples. Flamenco sadrži četiri glavna elementa: gitaru, glas, ples i pljeskanje dlanovima (las palmas). Zapravo, od ova četiri elementa, ples se najlakše može izostaviti. Flamenco je specifično andaluska umjetnost, a iz Andaluzije se proširio na Madrid i Barcelonu. U drugim dijelovima španjolske nije baš previše zastupljen.
6) Ponesite suncobran, a ne kišobran, bez obzira u koje godišnje doba putujete u Španjolsku!
U Španjolskoj nije uvijek lijepo i sunčano. Tokom jeseni i zime, u Galiciji na primjer možete očekivati kišu baš svaki dan, dok Madrid i gradovi u zapadnom i sjevernom dijelu Španjolske mogu zimi biti vrlo hladni.
7) Malaga je grad kojega obavezno morate vidjeti!
Malaga je često turističko odredište, ali najčešće zbog popularne zračne luke (lako je izaći iz zemlje), a ne iz nekog konkretnijeg razloga. Malaga se zapravo ni po čemu specijalnome ne razlikuje od ostavlih španjolskih gradova. Ima flamenco i borbe s bikovima, baš kao i svi drugi gradovi (kao npr. Sevilla, Granada i Madrid). No, valja naglasiti da je ljetni festival u Malagi jedan od najspektakularnijih u Španjolskoj. Stoga, planirate li boravak u Španjolskoj za vrijeme ljeta, u plan uvrstite Malagu, no zaputite li se u Španjolsku kad nije ljeto, neka vam Malaga bude na dnu popisa gradova koje želite razgledati.
8) Španjolska jela su ljuta i pikantna, kao i meksička.
Ova je tvrdnja ipak malo pretjerana. U Španjolskoj se jelo posipano paprikom smatra „pikantnim“, što je daleko od zaista začinjenih jela kao što su meksička. Naiđete li ipak na restoran sa zaista pikantnim jelima, to najvjerojatnije jedu samo turisti.
9) Tapas su posebna vrsta hrane.
Tapas je način na koji se jede, a ne vrsta jela. Bilo što može biti tapas. Paella, cous cous, škampi, pa čak i hamburgeri. Tapa je mala količina hrane, koja se obično konzumira zajedno s pićem (nekad je tapa besplatna, a nekad se plaća). Cijelu večer možete provesti u samo jednom baru i naručivati seriju tapasa koje onda možete jesti uz piće, ali je puno uobičajenije i zabavnije obilaziti razne barove (to se na španjolskom kaže „tapear“) i degustirati njihove kulinarske specijalitete.
10) U španjolskoj je uobičajeno ostavljati napojnice.
Ne, u Španjolskoj nije običaj ostavljati napojnice i španjolci će rijetko kad posegnuti u džep s namjerom da konobaru ostave napojnicu. Prilikom konzumacije jeftinih jela, španjolci nikada ne ostavljaju napojnice, dok za skuplje jelo kojime su zadovoljni, a čija je cijena oko 50 EUR ili više, znaju ostaviti konobaru neku napojnicu kao znak da je bilo ukusno.
(jutarnji list)


Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *