HRVATSKI MODEL VINJETA ZA AUTOCESTE

objavio 10/09/2010

ZAGREB – Hrvatska bi morala uvesti vinjete, jer bi tako bolje iskoristila autoceste i ostvarila daleko veću društvenu korist uz isti profit kakav se danas ostvaruje naplatom cestarina po prijeđenom kilometru.

Hrvatske vinjete bile bi podijeljene u tri kategorije na razini države. Prva u trajanju od 10 dana, koja bi koštala 90 kuna za osobni automobil, druga u trajanju od dva mjeseca sa cijenom od 360 kuna, te treća s najdužim trajanjem od godinu dana sa cijenom od 900 kuna. Ta bi logično trebala biti i najatraktivnija za građane Hrvatske.

Što bi se dobilo za te novce? Svatko bi godinu dana za 900 kuna mogao neograničeno voziti bilo kojom autocestom u državi. Primjerice, isplatilo bi se svakom Riječaninu, koji barem osam puta godišnje putuje osobnim automobilom u Zagreb, jer danas taj užitak košta ukupno 960 kuna cestarine bez popusta.

Ta opcija naravno nije i jedina koju nudi Studija o uvođenju vinjeta na hrvatskim autocestama. Riječ je o stručnoj ekspertizi na 70-tak stranica koju je izradio Fakultet prometnih znanosti i Institut prometa i veza. Autor je prof. Ivan Dadić sa suradnicima.

Naime, u Studiji se predlaže uvođenje tzv. regionalnih vinjeta koje bi bile najatraktivnije upravo građanima Hrvatske. Sistem je jednostavan. Hrvatska bi bila podijeljena na ukupno pet prometnih regija, a svaka od tih regija imala bi vlastitu cijenu vinjeta. Kao što pokazuje priložena karta prometne podjele Hrvatske, jedna regija nosila bi naziv Hrvatsko primorje i Istra, a pored toga bile bi određene prometne regije Središnje Hrvatske, Like, Dalmacije i Slavonije.

Svaki stanovnik bilo koje od navedenih regija mogao bi kupiti tzv. regionalnu vinjetu s kojom bi mogao koristiti sve prometnice u svojoj regiji. Primjerice, godišnja vinjeta za Hrvatsko primorje i Istru iznosila bi 490 kuna, ali bi ona omogućavala tek putovanje u granicama Primorsko-goranske i Istarske županije, uključujući i dio autoceste Rijeka-Zagreb na tom području, te naravno neograničeno korištenje tunela Učka i istarskog ipsilona.

U najvećoj regiji središnje Hrvatske, koja naravno ima i najviše stanovnika, cijena regionalne godišnje vinjete iznosila bi 630 kuna. Svaki Zagrepčanin bi za tu cijenu mogao neograničeno koristiti autocestu do Bosiljeva ili do tunela Mala Kapela, sve autocestovne pravce prema Sloveniji i Mađarskoj, te dio autoceste Zagreb-Lipovac do Stare Gradiške.

Slično je i u preostale tri regije, koje bi mogle biti zgodan putokaz i za teritorijalni preustroj Hrvatske, koja ima ukupno oko 550 općina, gradova i županija, što je sasvim neracionalno. Regionalne vinjete su zanimljive i zato što bi se mogle kombinirati s državnim vinjetama, ovisno o tome što je korisnicima potrebno.

Postojeće državne tvrtke ili koncesionari nadležni za autoceste i dalje bi jednako kao i dosad radili svoj posao i ostvarivali prihode, koji bi se dijelili na temelju broja vozila po kilometru na svakoj dionici. Vinjete bi se mogle prvo uvesti u prijelaznoj fazi, zajedno sa zadržavanjem postojeće naplate, koja bi se postupno ukinula, a hrvatska Vlada bi trebala osnovati Agenciju za naplatu cestarina koja bi štampala vinjete, organizirala i kontrolirala razdiobu prikupljenih sredstava.

Koristi su brojne, veće cijene zemljišta uz autoceste, povećanje prometa za najmanje 20 posto (danas Hrvatska ima najniži prosjek prometa na autocestama u Europi), smanjenje čekanja zbog ukidanja naplatnih kućica, intenzivni razvoj gospodarskih zona uz autoceste, ušteda u sustavu naplate koji postaje daleko jednostavniji, spriječavanje krađa i zlouporaba u naplati, bolja integriranost i povezanost Hrvatske, gradnja većeg broja čvorišta na autocestama, snažniji gospodarski razvoj (svi prijevoznici koristili bi autoceste), manji broj nesreća, ozlijeđenih i poginulih na prometnicama.

Sustav vinjeta donio bi još neke promjene u dosadašnjoj praksi. Primjerice, cijena desetodnevnih vinjeta bila bi 25 posto veća tijekom turističke sezone. Predlaže se da i neke nove ceste uđu u sustav naplate. Riječka i splitska obilaznica, gdje se više ne bi smjelo voziti bez vinjete, a isto bi bilo i na istarskom ipsilonu, brzim cestama Solin-Klis i Sv. Helena-Vrbovec.

Generalno bi vinjete pogodovale trajnim korisnicima i onima koji koriste duže relacije, upitno je samo hoće li i Hrvatska krenuti prema uvođenju sustava za kojeg su se prije nekoliko godina odlučili i Slovenci, koji su zbog predugog roka trajanja najjeftinije vinjete pretrpjeli ozbiljne kritike Europske komisije. Hrvatskoj se to sigurno ne bi dogodilo, jer je predloženi model i cijena najkraće desetodnevne vinjete u startu bolji za korisnike od onoga što se nudi u Sloveniji.

(seebiz)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *